Mit: svi metalni poslužavni komadi izgledaju isto i služe samo dekoraciji. Činjenica: razlike u leguri, debljini i završnoj obradi izravno utječu na okus, održavanje i dojam na stolu. Kao tim, krećemo od namjene, a tek onda biramo estetiku.
Korak 1: definiramo što poslužujemo i koliko često. Za predjela obično tražimo plitke metalne pladnjeve s rubom, dok su za salate bolji dublji oblici koji olakšavaju miješanje. Mit je da je jedna veličina dovoljna; u praksi je set od dvije do tri dimenzije učinkovitiji.
Korak 2: biramo materijal prema hrani i kontaktu s kiselinama. Nehrđajući čelik za posluživanje je činjenicama najuniverzalniji: neutralan je, izdržljiv i jednostavan za čišćenje. Mit: nehrđajući čelik je uvijek „sterilan“ izgledom; stvarnost je da brušene i mat varijante mogu djelovati vrlo toplo i moderno.
Korak 3: provjeravamo pocinčane posude za posluživanje i njihovu ulogu. Mit: pocinčano je idealno za sve vrste hrane; činjenica je da se češće koristi za suhe zalogaje ili kao dekorativna prezentacija s podlogom (papir, krpa, posudica). Kao tim, držimo ih u checklisti kao opciju za rustikalan stil, ali s jasnim pravilom o vrsti sadržaja.
Korak 4: odlučujemo trebamo li bakrene zdjele za posluživanje. Mit: bakar je samo za luksuz i zahtijeva previše brige; činjenica je da bakar daje prepoznatljiv vizualni naglasak i dobro radi u hladnim prezentacijama, osobito kad je pravilno obložen. U akciji provjeravamo ima li zdjela unutarnju zaštitnu prevlaku i biramo je za jelovnike gdje je izgled ključan.
Korak 5: uključujemo posude za umake od metala. Mit: umaci u metalu uvijek mijenjaju okus; činjenica je da kvalitetne posudice od nehrđajućeg čelika ili s odgovarajućom oblogom drže temperaturu i lako se porcioniraju. Naš postupak je jednostavan: male zapremnine, stabilno dno i rub koji se ne prelijeva.
Korak 6: biramo servirne posude za pečenje kada želimo prijelaz iz pećnice na stol. Mit: metalne posude za pečenje uvijek prebrzo ohlade hranu; činjenica je da masa metala i oblik (deblje stijenke, poklopac) mogu pomoći zadržavanju topline. Kao tim, biramo modele s ručkama i dovoljno prostora oko ruba za sigurno nošenje.
Korak 7: razdvajamo srebrne poslužavne pladnjeve od „srebrne boje“. Mit: sve što izgleda srebrno je isto; činjenica je da se razlikuju srebro, posrebreni slojevi i inox s visokim sjajem. U checklisti dodajemo stavku za održavanje: srebrni komadi traže redovitije poliranje, ali pružaju klasičan, svečan dojam.
Korak 8: usklađujemo dizajn i završne obrade s prostorom i brendom stola. Mit: sjajno je uvijek elegantnije; činjenica je da mat, čekićani ili brušeni finiši bolje skrivaju otiske i ogrebotine u prometnijem posluživanju. Naša akcija je usporediti rasvjetu i boje hrane, pa odabrati završnu obradu koja naglašava sadržaj, a ne odvlači pažnju.
Korak 9: uključujemo ekološki aspekti metalnog posuđa i realne navike korištenja. Mit: „eko“ znači samo jedan materijal; činjenica je da dugotrajnost, mogućnost recikliranja i popravci često čine veću razliku od same etikete. Kao tim, preferiramo komade koji mogu godinama u opticaju, uz zamjenjive dijelove i jasne upute za njegu.